1 Ona im je pothvate k uspjehu vodila po ruci proroka svetog
2 kad su prohodili pusto nenastanjenu i dizali atore po bespuima.
3 Opirahu se dumanima i branjahu se od neprijatelja;
4 a kad su oednjeli i tebe prizvali, napojie se vode iz strme peine i zagasie e iz tvrda kamena.
5 I tako je ono ime su bili kanjeni neprijatelji njihovi postalo njima dobroinstvo kada bijahu u nevolji. [7a] Njima si, zbog njihove zapovijedi o edomorstvu,
6 umjesto vjenog izvora vode tekuice, dao rijeku zamuenu krvlju i blatom,
7 [7b] a svojima si, unato svakoj nadi, dao izobilje vode,
8 pokazavi im u ei koja tada vladae kakvom si kaznom kaznio neprijatelje njihove.
9 Jer su iz kunje kojom si ih milostivo ukorio lako razabrali kakvim se mukama namuie bezbonici kojima si u jarosti sudio.
10 Jer si njih iskuao, opominjui blago kao otac, dok si one kao strahoviti kralj ispitao i osudio.
11 Jednako su se muili nazoni i nenazoni,
12 i dvostruka ih alost obuzimae i uzdisahu u sjeanju na prolost.
13 Kad ue kako se ono to njima bijae kazna obratilo Izraelcima u dobroinstvo, osjetie ruku Gospodnju;
14 i kad sve bi gotovo, divljahu se onomu koga su neko izloili i s porugom ga odbili, jer njihova e bijae sasvim razliita od ei pravednika.
15 Da ih kazni za njihove nepravedne i bezumne misli, to ih zavedoe da tuju nerazumne gmazove i bijedne ivotinje, poslao si na njih, za kaznu, mnotvo ivotinja nerazumnih
16 da bi spoznali kako se svatko kanjava onim ime i sagrijei.
17 Tvoja svemogua ruka – koja je sazdala svijet od tvari bezobline – mogla je poslati na njih mnotvo medvjeda ili ljutih lavova,
18 ili novostvorene, jo nepoznate, divlje zvijeri pune gnjeva kojima iz nozdrva plamen lie, ili rigaju pare smrdljive, ili siplju strane iskre iz oiju –
19 zvijeri kadre smoditi ih ne samo stranim ujedom nego ih unititi samom strahovitom pojavom.
20 Ali i bez svega toga mogli su pasti od jednog jedinog daha, gonjeni tvojom pravdom, otpuhani tvojom silinom. Ali ti si sve uredio po broju, utegu i mjeri.
21 I jer ti je uvijek u vlasti tvoja silna snaga, tko se moe oprijeti tvojoj jakoj miici?
22 Sav je svijet pred tobom kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja jutarnje rose to se sputa na zemlju.
23 A ti si milostiv svemu jer moe sve i kroz prste gleda na grijehe ljudima da bi se pokajali.
24 Jer ti ljubi sva bia i ne mrzi ni jedno koje si stvorio. Jer da si togod mrzio, ne bi ga ni stvorio.
25 A kako bi ita moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ili se odrati ako ga ti nisi u ivot dozvao?
26 Ali ti tedi, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju ivota,