1 Godine sto i ezdesete krenu Antiohov sin Aleksandar, nazvan Epifan, da zaposjedne Ptolemaidu. Primili su ga i on poe u njoj vladati.
2 Kad je to doprlo do uiju kralja Demetrija, skupio je vrlo jaku vojsku i iziao protiv njega u boj.
3 Ujedno je Demetrije poslao Jonatanu vrlo miroljubivo pismo u kojemu mu obeava da e ga uzvisiti u dostojanstvu.
4 Zapravo je u sebi govorio: “Treba da s tim ljudima urno sklopimo mir prije nego ga oni s Aleksandrom sklope protiv nas.
5 Jonatan e se sjetiti svih zala to smo ih nanijeli njemu, njegovoj brai i njegovu narodu.”
6 ak ga je ovlastio da die vojsku, proizvodi oruje i naziva se njegovim saveznikom. Zapovjedio je da mu se iz Tvre predaju taoci.
7 Jonatan ode u Jeruzalem i poruku proita pred svim narodom, a tako i pred onima u Tvri.
8 Ti su se zaista zaprepastili kad su uli da mu je kralj dao pravo da die vojsku.
9 Ljudi iz Tvre predali su Jonatanu taoce, a on ih je vratio njihovim roditeljima.
10 Jonatan se nastanio u Jeruzalemu i poeo ponovo zidati i obnavljati grad.
11 Napose je poslenicima zapovjedio da se ponovo podigne bedem, a gora Sion okrui i utvrdi klesanim kamenjem; oni tako i uinie.
12 Pobjegli su stranci koji su se nalazili u tvravama to ih je sagradio Bakid.
13 Svaki je od njih ostavio svoj poloaj i vratio se u svoju zemlju.
14 Jedino su u Betsuru ostali neki od onih koji su pogazili Zakon i zapovijedi: tu im bijae utoite.
15 Kralj Aleksandar douo je za obeanja to ih je Demetrije dao Jonatanu. Kazivali su mu i o ratovima i junatvima kojima su se istakli on i njegova braa i o mukama koje su morali pretrpjeti.
16 Povikao je: “Hoemo li ikad nai takva ovjeka? Uinimo ga, dakle, svojim prijateljem i saveznikom!”
17 Napisao mu je i poslao pismo ovako sastavljeno:
18 “Kralj Aleksandar pozdravlja svog brata Jonatana.
19 uli smo o tebi da si hrabar i moan ovjek i da si dostojan da bude na prijatelj.
20 Zato te danas postavljamo vrhovnim sveenikom tvog naroda i dajemo ti naslov kraljeva prijatelja (i ujedno mu posla grimiznu kabanicu i zlatnu krunu), da pristaje uz nas i s nama sauva prijateljstvo.”
21 I Jonatan se odjenu svetom odjeom sedmoga mjeseca godine sto i ezdesete o Blagdanu sjenica. Skupio je zatim vojsku i nabavio mnogo oruja.
22 Kad je Demetrije za to uo, oalosti se i ree:
23 “Zato smo dopustili da nas pretee Aleksandar i ugrabi prijateljstvo idova i tako uvrsti svoj poloaj?
24 Pisat u im i ja uvjerljivo i ponuditi im poloaj i bogatstvo, ne bi li mi bili na pomo.”
25 I posla im pismo ovog sadraja: “Kralj Demetrije pozdravlja idovski narod.
26 uli smo i radujemo se to ste odrali svoje ugovore sklopljene s nama i ostali nam vjerni prijatelji i to niste preli k naim neprijateljima.
27 Ostanite nam vjerni i dalje, a mi emo vam dobroinstvima vraati ono to za nas budete inili.
28 Oprostit emo vas mnogih daa i podijelit emo vam darove.
29 Ve sad vas oslobaam i sve idove razrjeavam dabina, poreza na sol i krunskog nameta.
30 I treinu zemaljskih proizvoda i polovicu plodova s drvea to mi pripadaju otputam od danas pa ubudue judejskoj zemlji i trima pokrajinama to su joj pridijeljene u Samariji i Galileji – od dananjeg dana pa zauvijek.
31 Jeruzalem neka je svet i slobodan sa svojim podrujem, slobodan od svih desetina i daa.
32 Odriem se posjedovanja jeruzalemske Tvre i predajem je vrhovnom sveeniku da u njoj smjesti ljude koje sam izabere da je uvaju.
33 Otputam bez otkupa svaku judejsku osobu odvedenu u zarobljenitvo izvan judejske zemlje gdje se god u mom kraljevstvu nalazila. Hou da svi budu slobodni od nameta, oni i njihova stoka.
34 Neka svi blagdani, subote, mjeseci mlaaci i zakonski dani, a tako i tri dana prije i tri dana poslije blagdana, neka svi budu za sve idove u mom kraljevstvu dani oprosta i osloboenja.
35 Nitko nee imati pravo da i u emu progoni ili uznemiruje nekoga od vas.
36 idovi e se upisivati u kraljevsku vojsku do trideset tisua ljudi, primat e plau kakva pripada svim kraljevskim vojnicima.
37 Neki e od njih biti porazmjeteni po velikim kraljevskim tvravama, a drugi e biti u povjerljivim slubama kraljevstva. Neka njihovi zapovjednici i starjeine proiziu iz njihovih redova i neka ive po svojim zakonima, kako je kralj odredio za judejsku zemlju.
38 One tri pokrajine to su Judeji pridijeljene od Samarije neka se pripoje Judeji i budu njezine, tako da se nau pod istim poglavarom, da ne sluaju druge vlasti osim vlasti vrhovnog sveenika.
39 Ptolemaidu s njezinim okrujem dajem na dar Svetitu u Jeruzalemu da se tako podmiruju trokovi Svetita.
40 Ja osobno davat u svake godine petnaest tisua ekela od kraljevskih dohodaka u mjestima za to prikladnim.
41 I sve ostalo to slubenici nisu predali kao prijanjih godina davat e odsad za potrebe Hrama.
42 Osim toga, i onih pet tisua srebrnih ekela to su ih svake godine ubirali od dohodaka Svetita neka se otpusti i neka pripadne sveenicima koji vre slubu.
43 Tko god zatrai utoite u jeruzalemskom Hramu i na njegovu podruju, a kralju duguje poreze ili to drugo, bit e slobodan sa svim svojim imanjem to ga posjeduje u mom kraljevstvu.
44 Za gradnju i obnavljanje Svetita neka se trokovi isto tako namiruju iz kraljevih dohodaka.
45 Jednako e se iz kraljevskih dohodaka namirivati i trokovi za gradnju jeruzalemskih zidova i okolnih utvrda te za gradnju zidova po judejskim gradovima.”
46 Kad su Jonatan i narod uli za ta obeanja, nisu povjerovali niti ih prihvatili, jer su se sjeali koliko je mnogo zlostavljao Izraela i koliko ga je ugnjetavao.
47 Zato su pristali uz Aleksandra, jer je u njihovim oima on imao miroljubive namjere. Zato su mu bili stalni saveznici.
48 Tada je kralj Aleksandar skupio velike snage i krenuo protiv Demetrija.
49 Poto su ta dva kralja zametnula borbu, Demetrijeva vojska nae u bijeg, a Aleksandar ju je progonio i nadvladao.
50 Vodio je estoku borbu do zalaska sunca. Toga je istog dana Demetrije poginuo.
51 Tada je Aleksandar poslao egipatskom kralju Ptolemeju poslanike s ovom porukom:
52 “Budui da sam se vratio u svoje kraljevstvo, sjeo na prijestolje svojih otaca, preuzeo vlast, razbio Demetrija i zavladao naom zemljom,
53 budui da sam zametnuo s njime boj pa smo razbili njega i njegovu vojsku i sjeli na njegovo kraljevsko prijestolje,
54 hajde da se sprijateljimo: daj mi svoju ker za enu, bit u ti zet i dat u ti, isto kao i njoj, darove tebe dostojne!”
55 Kralj Ptolemej odgovorio je ovako: “Sretna li dana kad si se vratio u zemlju svojih otaca i sjeo na njihovo kraljevsko prijestolje!
56 Sad u ti uiniti ono to si pisao, ali mi doi u susret u Ptolemaidu da se vidimo, i bit u ti tast, kako si rekao.”
57 Ptolemej je otiao sa svojom keri Kleopatrom iz Egipta i doao u Ptolemaidu godine sto ezdeset i druge.
58 Kralj Aleksandar doao mu u susret, a on mu dao svoju ker Kleopatru te je u Ptolemaidi velianstveno proslavio njezinu udaju, kako pristaje kraljevima.
59 Kralj Aleksandar pisao je Jonatanu da mu doe u posjete.
60 Doe on sveano u Ptolemaidu i sastade se sa oba kralja. Obdari mnogim srebrom i zlatom njih i njihove prijatelje. Podijelio je mnogo darova i ugodio im.
61 Tada su se protiv njega urotili pokvarenjaci iz Izraela, izraelski olo, te ga optuili. Ali ih kralj nije posluao.
62 Nego kralj zapovjedi da Jonatanu skinu njegovu odjeu i da ga odjenu grimizom, pa tako i uinie.
63 Kralj ga posadi kraj sebe i zapovjedi svojim dostojanstvenicima: “Proite s njim posred grada i objavite da se nitko niim protiv njega ne smije potuiti i nitko ga ne smije niim uznemirivati.”
64 Kad su tuitelji vidjeli kakva mu se iskazuje ast, kako glasnici pred njim izvikuju, kako se zaogrnuo grimizom, svi pobjegoe.
65 Kralj ga je poastio, upisao ga meu svoje prve prijatelje i postavio za vojskovou i namjesnika.
66 Potom se Jonatan mirno i veselo vratio u Jeruzalem.
67 Godine sto ezdeset i pete doao je s Krete Demetrijev sin Demetrije u zemlju svojih otaca.
68 Kad je za to douo kralj Aleksandar, vrlo se oalostio i vratio u Antiohiju.
69 Demetrije potvrdi Apolonija za namjesnika u Celesiriji, a ovaj sabra veliku vojsku te se utabori kod Jamnije. Velikom sveeniku Jonatanu porui ovo:
70 “Ti mi se suprotstavlja posve sam, tako te sam zbog tebe izvrgnut ruglu i sramoti. Zato ti vlada u gorama protiv nas?
71 Ako li se pouzdaje u svoju vojsku, sii k nama u dolinu da se tu ogledamo, jer sa mnom je snaga gradova.
72 Pitaj i doznat e tko sam ja i koji su ostali to mi pomau. Kau da nam neete odoljeti, jer su ti oci u dva maha bili u vlastitoj zemlji natjerani u bijeg.
73 Tako se ni sad nee oduprijeti konjanitvu i tolikom pjeatvu u ravnici, gdje nema kamenja ni stijena ni mjesta kamo da pobjegne.”
74 Kad je Jonatan uo Apolonijevu poruku, sva mu se dua uzbunila. Odabrao je deset tisua ljudi te iziao iz Jeruzalema. Njegov brat imun doao mu je u pomo.
75 Utaborili se pred Jopom. Graani su mu zatvorili vrata, jer je u Jopi bila Apolonijeva posada. Zapoee napadati.
76 Graani se uplaie i otvorie vrata, i tako Jonatan zagospodari Jopom.
77 Kad je za to douo Apolonije, svrsta za borbu tri tisue konjanika i mnotvo pjeaka i krenu prema Azotu, kao da e samo proi, ali je odmah zaokrenuo u dolinu jer je imao mnotvo konjanika u koje se uzdao.
78 Jonatan pohita za njim do Azota i tu se dvije vojske sukobie.
79 Ali je Apolonije iza njih ostavio skrivenih tisuu konjanika.
80 Jonatan je znao da iza njega ima zasjeda. Konjanici su opkolili njegovu vojsku i na vojnike odapinjali strelice od jutra do mraka.
81 Vojska je dobro izdrala, onako kako je odredio Jonatan, dok su se, naprotiv, konji izmorili.
82 imun priskoi sa svojom vojskom i navali na bojni red, jer je konjanitvo ve obnemoglo. Neprijatelji su bili slomljeni te su pobjegli.
83 Konjanici se rasprili po ravnici, a bjegunci stigli u Azot i uli u hram Dagona, svoga idola, da se spase.
84 Ali je Jonatan spalio Azot i gradove oko njega te pokupio plijen i spalio Dagonov hram i sve one koji su se u nj sklonili.
85 Osam je tisua ljudi palo od maa i bilo spaljeno.
86 Jonatan ode odande i utabori se kod Askalona. Tu su mu graani izili u susret s velikim slavljem.
87 Poslije toga Jonatan se sa svojima vratio u Jeruzalem s obilnim plijenom.
88 Kad je kralj Aleksandar uo za te dogaaje, iskaza jo vee poasti Jonatanu.
89 Poslao mu je zlatnu kopu koja se po obiaju daje kraljevskim roacima. Poklonio mu je u posjed Akaron sa svim njegovim podrujem.