1 Dok se u Svetom gradu ivjelo u potpunom miru i dok su se ondje najstroe obdravali zakoni, i to zbog pobonosti velikog sveenika Onije i njegove mrnje na zlo,
2 dogaalo se da su i sami kraljevi potovali Sveto mjesto i astili Hram najdragocjenijim darovima.
3 Tako je azijski kralj Seleuk iz vlastitih dohodaka namirivao sve trokove koji su bili potrebni za bogoslune rtve.
4 Ali neki imun iz Bilgina plemena, postavi hramskim predstojnikom, zavadi se s velikim sveenikom zbog gradskoga trnog nadzora.
5 Kako nije mogao pobijediti Oniju, ode k Apoloniju iz Tarsa, koji je u to vrijeme bio upravitelj u Celesiriji i Feniciji.
6 Priopi mu kako je jeruzalemska riznica krcata neizrecivim blagom, tako da mu se koliina ne moe ustanoviti, i kako to sve nije potrebno za trokove rtvovanja te bi se moglo prebaciti u kraljevsko vlasnitvo.
7 Prigodom jednog sastanka s kraljem Apolonije ga obavijesti o prokazanom blagu, a kralj izabra Heliodora, svoga dravnog upravitelja, i posla ga s nalogom da preuzme spomenuto blago.
8 Heliodor odmah krenu na put, pod izlikom da e izvriti nadzor nad gradovima Celesirije i Fenicije, a uistinu da izvri kraljev nalog.
9 Kad je doao u Jeruzalem i kad su ga vrhovni sveenik i grad ljubezno primili, priopi o prijavi i objasni radi ega je doao, pa poe ispitivati je li uistinu tako.
10 Veliki mu sveenik objasni da su to pohrane udovica i siroadi;
11 a neto od toga da pripada Hirkanu, Tobijinu sinu, veoma uglednu ovjeku, te da, suprotno od klevetnike izjave opakog imuna, ima svega etiri stotine talenata srebra i dvije stotine talenata zlata.
12 Nikako nije doputeno da se otete oni koji su se pouzdali u svetost mjesta, u dostojanstvo i nepovredivost Hrama koji je potovan u svem svijetu.
13 Ali je Heliodor, zbog kraljevih naloga, rekao da se blago svakako mora preuzeti u kraljevsku blagajnu.
14 Na dan koji je za to odredio uao je da popie blago. U gradu je nastala povelika uznemirenost.
15 Sveenici su se u sveenikoj odjei bacili niice pred rtvenik i zavapili prema nebu, Tvorcu zakona o pohrani, molei ga da sauva netaknuta dobra onima koji su ih pohranili.
16 Pogled na lice velikog sveenika razdirao je srce: njegov izgled i bljedilo lica odavalo je duevnu tjeskobu.
17 Obuzeo ga strah te je drhtao cijelim tijelom, a to je onima koji su ga gledali kazivalo koliko mu srce pati.
18 Ljudi su hrlili hrpimice iz kua na skupnu molitvu, jer je Svetom mjestu prijetilo oskvrnue.
19 ene, potpasavi kostrijet ispod grudi, grnule na ulice. tovie, i djevojke, zatvorene u kuama, istrale jedne na vrata, druge na zidove, neke se naginjale kroz prozore,
20 a sve pruale ruke prema nebu, na molitvu.
21 Bilo je alosno vidjeti posvuda prostrto mnotvo i tjeskobu velikog sveenika zbog onoga to e doi.
22 Dok su s jedne strane zazivali svemogueg Gospoda da povjerene pologe potpuno netaknute sauva vlasnicima,
23 s druge je strane Heliodor izvrivao ono to se odluilo.
24 Ve je on stigao sa svojom pratnjom pred riznicu, kad se ukaza Gospodar duhova i svih vlasti u takvu velianstvu da je sve koji se usudie onamo ii udarila Boja sila te su zapali u nemo i strah.
25 Pred oima im se pojavi konj s prekrasnim sedlom, a na njem straan jaha: estoko se propinjui, konj je udarao Heliodora prednjim kopitima. Onaj koji je sjedio na njemu kao da je bio u zlatnu oklopu.
26 U isto vrijeme ukazala mu se dva druga mladia, vrlo snana, sjajne ljepote, u velianstvenoj odjei. Pristupie Heliodoru, jedan s jedne a drugi s druge strane, i stadoe ga bez daha bievati tuom udaraca.
27 Heliodor pade na zemlju; obavi ga gusta tama, a oni ga pograbie i stavie na nosila.
28 I tako su tog ovjeka, koji je as prije uao u spomenutu riznicu s mnogobrojnom pratnjom i cijelom tjelesnom straom, iznijeli bespomona, i po tome svi jasno uvidjee Boju silu.
29 Dok je on, udaren Bojom moi, leao bez rijei i lien svake nade u spasenje,
30 idovi su veliali Gospodina koji je udesno proslavio svoje Sveto mjesto. A Hram, trenutak prije pun straha i nemira, sada, kad se oitovao Svevladar Gospodin, prelijevao se radou i veseljem.
31 Neki od Heliodorovih pratilaca brzo su zatraili Oniju da moli Svevinjega neka podari ivot onomu to je leao na izdisaju.
32 Bojei se da kralj moda ne bi posumnjao da su idovi napakostili Heliodoru, veliki sveenik prinese rtvu za spas toga ovjeka.
33 Dok je veliki sveenik prinosio rtvu pomirnicu, Heliodoru se opet ukazae oni isti mladii u istoj odjei. Stadoe preda nj i rekoe mu: “Budi vrlo zahvalan velikom sveeniku Oniji, jer ti je Gospodin samo po njemu podario ivot.
34 A ti, koga je Nebo izbievalo, razglasuj svima velianstvenu Boju silu!” To rekavi, ieznue.
35 Heliodor prinese rtvu Gospodinu i uini velike zavjete Onomu koji mu je poklonio ivot, pa se ljubezno oprosti s Onijom i vrati se kralju sa svojom vojskom.
36 Svjedoio je pred svima o djelima svevinjeg Boga koja je vidio svojim oima.
37 Kad ga je kralj upitao koji mu se ovjek ini prikladan da se jo jednom poalje u Jeruzalem, Heliodor odgovori:
38 “Ako ima kakva neprijatelja ili kakva zavjerenika protiv drave, poalji ga onamo da ti se izbievan vrati, ako uope iznese ivu glavu, jer uistinu na onome mjestu vlada Boja sila.
39 Onaj koji stoluje na nebu, bdi nad onim mjestom i brani ga, a one koji onamo zlonamjerno pristupaju bije i unitava.”
40 To su, eto, dogaaji s Heliodorom i ouvanjem svete riznice.