1 U to je vrijeme Antioh pripremao drugu vojnu na Egipat.
2 Gotovo etrdeset dana po svem gradu pojavljivali se konjanici koji su u zlatnim odorama projahivali zrakom; zatim naoruane ete rasporeene u kohorte;
3 pa konjiki odredi svrstani u borbene redove, koji su srljali i napadali jedni na druge; na sve strane zamahivanje titovima, uma sulica, maevi izvueni iz korica, bljetav sjaj zlatnih oklopa i svakojake bojne opreme.
4 Svi su molili da ta pojava bude dobar znak.
5 Uto se pronese laan glas da je Antioh preminuo. Jason tada uze nita manje nego tisuu ljudi te iznenada napade grad. Poto su bili istjerani oni koji su branili zidine i grad ve bio zauzet, Menelaj utee u tvravu.
6 Jason je stao nemilice klati svoje sugraane, ne uviajui da je uspjeh protiv sunarodnjaka najvei neuspjeh, mislei da stjee pobjedniku slavu nad neprijateljima, a ne nad braom.
7 Nije se domogao vlasti, nego je sramotno zavrio svoju izdaju i morao opet traiti utoite u Amanitidi.
8 Tako se zavrilo njegovo opako djelo. Optuili su ga kod arapskog vladara Arete te je morao bjeati od grada do grada; svi su ga gonili, svi mrzili kao otpadnika od Zakona i proklinjali kao krvnika svoje domovine i svojih sugraana, dok konano ne zastade u Egiptu.
9 Tako je on koji je mnoge izagnao iz domovine poginuo u tuini, otiavi Lakedemoncima ne bi li u ime srodnitva naao zatitu.
10 On koji je toliko ljudi bez sahrane bacio na zemlju ostade neoplakan, bez ukopa i bez mjesta u grobu svojih otaca.
11 Kad je kralj doznao to se dogodilo, pomisli da se Judeja odmetnula. Zato se podie iz Egipta, zvjerski razjaren u dui, i zauze grad oruanom rukom.
12 Vojnicima zapovjedi da nesmiljeno pobiju sve one koje sretnu i da pokolju one koji uteknu u kue.
13 Ubijali su mlado i staro, zatirali ene i djecu, klali djevojke i nejaad.
14 U cigla tri dana bilo je osamdeset tisua rtava, od ega je etrdeset tisua palo od udaraca, a isto ih je toliko prodano u roblje.
15 Ni time se nije izdovoljio, nego se drznuo ui u Hram najsvetiji na svem svijetu, a vodio ga Menelaj, izdajica zakona i domovine.
16 Tu je svojim neistim rukama uzimao sveto posue, poganim rukama grabio darove to su ih drugi kraljevi davali za napredak, slavu i dostojanstvo tog mjesta.
17 Antioh se uznio u srcu, ne mislei da se Gospod samo na kratko vrijeme ljuti na graane zbog njihovih grijeha i zato ne haje za Sveto mjesto.
18 I da nije bilo tolikog mnotva grijeha, i njega bi, im bi uao, udarci bia odvratili od drskosti, kao to su odvratili i Heliodora, koga bijae poslao kralj Seleuk da pregleda riznicu.
19 Ali Gospodin nije izabrao narod radi Svetog mjesta, nego mjesto radi naroda.
20 Zato je i samo mjesto, imajui udjela u narodnim nevoljama, kasnije sudjelovalo i u blagostanju; zaputeno zbog srdbe Svemoguega, bit e opet u svoj svojoj slavi obnovljeno nakon izmirenja s velikim Gospodinom.
21 Antioh, dakle, iz Hrama odnije tisuu i osam stotina talenata pa se pouri u Antiohiju, mislei u svojoj oholosti da zemlju moe uiniti plovnom a more prohodnim – toliko mu se uznijelo srce!
22 Za nadstojnike, pak, koji e zlostavljati narod ostavi u Jeruzalemu Filipa, po narodnosti Frigijca, po udi surovijega od onoga koji ga je postavio;
23 a na gori Gerizimu Andronika; osim njih jo i Menelaja, koji je opakije od drugih gospodovao svojim sugraanima, a bio je osobito neprijateljski raspoloen prema idovima.
24 Posla i namjesnika Apolonija na elu vojske od dvadeset i dvije tisue ljudi, zapovjedivi mu da sve odrasle pokolje, a ene i mlade proda.
25 Kad je taj doao u Jeruzalem, pretvarajui se kao miroljubiv ovjek, prieka do svetoga subotnjeg dana; tada, iskoristivi idovski poinak, zapovjedi svojim podreenima da izau pod orujem.
26 Sve one koji su doli da vide smotru dade poubijati, a potom je, krstarei s naoruanim vojnicima po gradu, pogubio mnotvo ljudi.
27 Tada se Juda Makabej povue sa desetak ljudi u pustinju te su u gorama provodili ivot kao divlje zvijeri, hranei se samo zelenjem da se ime ne bi oneistili.