1 Kad je Nikanor doznao da se Juda i njegovi nalaze u podruju Samarije, odluio je da ih bez ikakve opasnosti napadne na dan poinka.
2 idovi koji su ga prisilno slijedili opomenue ga: “Nemoj ih tako divljaki i barbarski zatirati, nego potuj dan to ga je Onaj koji bdi nad svime napose posvetio.”
3 Tada ih taj trostruki zlikovac upita postoji li na nebu vladalac koji je zapovjedio da se svetkuje dan subotnji.
4 Kad su mu oni izjavili: “Postoji ivi Gospod, Vladalac na nebu, koji zapovjedi da se svetkuje sedmi dan”,
5 on odgovori: “A ja sam vladalac na zemlji i ja zapovijedam da se pograbi oruje i da se izvre kraljevski poslovi.” Ipak mu nije uspjelo da izvri svoju zloinaku odluku.
6 Dok se Nikanor u krajnjoj razmetljivosti nadimao te odluio da plijenom, otetim Judi i njegovima, podigne zajedniki spomenik,
7 Makabej se opet postojano i nepokolebljivo uzdao da e mu Gospodin pritei u pomo.
8 Hrabrio je svoje ljude neka se ne plae navale pogana, nego neka se sjete pomoi to su je od Neba ve primili i nadaju se da e im i sada Svemogui udijeliti pobjedu.
9 Osokolivi ih rijeima Zakona i Proroka, podsjetivi ih na bojeve to su ih ve bili, uvrsti ih u hrabrosti.
10 Kad im je tako osmjelio srca, jo ih upozori kako pogani okreu vjerom i kre zakletvu.
11 Poto je tako svakoga od njih naoruao manje pouzdanjem u titove i koplja a vie smjelou i pobudnim rijeima, ispria im vjerodostojan san, vienje, a oni mu se svi obradovae.
12 Evo to je vidio: bivi veliki sveenik Onija, ovjek dobar i estit, skroman u ophoenju, blage udi, otmjen u govoru, od djetinjstva vian svakoj kreposti, podigao ruke i molio za svu idovsku zajednicu.
13 Zatim se Judi ukazao i ovjek vremean i astan, udesna i velianstvena dostojanstva.
14 Tada Onija progovori: “Ovo je ljubitelj svoje brae koji se mnogo moli za narod i za sav Sveti grad – Boji prorok Jeremija.”
15 Nato Jeremija prui desnicu i Judi preda zlatan ma. Predajui mu ga, ree:
16 “Prihvati ovaj sveti ma: Boji je dar, njime e slomiti neprijatelje!”
17 Obodreni tim lijepim Judinim rijeima, to su mogle nadahnuti junatvom i mlada srca ispuniti muevnou, idovi odluie da se i ne utabore, nego da odmah navale i junaki, u borbi prsa o prsa, sve rijee, budui da su Grad i svetinje i Hram bili u opasnosti.
18 Nisu se toliko zabrinjavali za ene, djecu, brau i roake, koliko ih je morio najvei i prvi strah – strah za posveeni Hram.
19 Ali je i one koji su ostali u gradu obuzimala velika tjeskoba: bili su u strahu zbog bitke na otvorenom polju.
20 Svi su iekivali ishod bitke: neprijatelj se ve bio sabrao i svrstao za boj, slonove su doveli na prikladna mjesta, a konjanike razmjestili na krilima.
21 Makabej vidje to veliko mnotvo, raznovrsnu opremu i stranu pojavu slonova. Podie ruke k nebu i zazva udotvorca Gospodina, jer je znao da on pobjede ne dijeli prema oruju nego prema tomu koga smatra dostojnim.
22 Zazvao je ovako: “Ti si, o Gospodaru, za judejskog kralja Ezekije poslao svog anela, koji pobi sto osamdeset i pet tisua Sanheribovih ljudi.
23 Zato, o nebeski Vladaru, poalji i sad ispred nas dobra anela da sije strah i trepet!
24 Jakom miicom svojom udari one koji, hulei, izaoe da napadnu tvoj sveti narod!” Tako je zavrio molitvu.
25 Dok su se Nikanorove ete primicale uz jeku truba i bojne pjesme,
26 Judini se ljudi sukobie s neprijateljem uz vapaje i molitve.
27 Borei se rukama a molei se srcima Bogu, oborili su ne manje od trideset i pet tisua ljudi, obradovani oevidnom Bojom pomoi.
28 Kad su se poslije boja veselo vraali, opazie Nikanora gdje lei u bojnoj opremi.
29 Podie se vika i nasta mete, a oni uzee slaviti Svemoguega jezikom svojih otaca.
30 Nato Juda, koji se tijelom i duom bacio u prve redove za svoje sugraane i koji je prema svojim sunarodnjacima gajio mladenaku blagonaklonost, zapovjedi da Nikanoru odsijeku glavu i ruku u ramenu i odnesu ih u Jeruzalem.
31 I sam je onamo poao, sazvao svoje sunarodnjake i sveenike te stao pred rtvenik. Tada posla po one u Tvri:
32 pokaza im glavu zloinakog Nikanora i ruku koju taj hulitelj bijae drzovito podigao protiv svetog Doma Svevladara.
33 Odrezavi jezik bezbonog Nikanora, naredi da se komad po komad dade pticama i da se pred Hramom objesi njegova luaka ruka.
34 Svi su tada, upravivi oi nebu, blagoslivljali Gospoda koji se oitovao: “Blagoslovljen bio Onaj koji je svoje Prebivalite sauvao neoskvrnjeno!”
35 Juda objesi Nikanorovu glavu na Tvru, da svima bude na vidiku kao oevidan znak pomoi Gospodnje.
36 Svi jednoduno zakljuie da se taj dan nipoto ne zaboravi, nego da se slavi trinaestog dana dvanaestog mjeseca, koji se aramejskim jezikom zove Adar, uoi dana Mordokajeva.
37 Budui da je s Nikanorom dokonano te su Hebreji od tog vremena zavladali gradom, ja u ovim zavriti svoju povijest.
38 Ako sam je dobro i vjeto sastavio, ispunila mi se elja. Ako li slabo i osrednje, uinio sam to sam mogao.
39 Jer kao to je tetno piti samo vino ili samu vodu, dok je vino pomijeano s vodom tenije i ugodnije, tako se i pravilno rasporeen prikaz svia uima onih koji knjigu sluaju. Time zavravam.