1 Poujte ovu rije, krave baanske, to boravite na samarijskoj gori, tlaite potrebite, ugnjetavate siromahe, govorite muevima: “Donesi da pijemo!”
2 Zakle se Jahve Gospod svetou svojom: “Dolaze vam, evo, dani kad e vas izvlaiti kukama, a posljednju od vas ostima.
3 Kroz pukotine ete izlaziti, ne obziru’ se nikamo, i biti baene prema Hermonu” – rije je Jahvina.
4 “Idite samo u Betel i grijeite, u Gilgal i mnoite grijehe svoje! Prinosite svakog jutra rtve, i desetine svaki trei dan.
5 Palite tijesto uskislo na rtvu zahvalnicu, oglasite rtve dragovoljne, razglasite ih, jer to volite, sinovi Izraelovi” – rije je Jahve Gospoda.
6 “Zato dadoh da vam zubi isti ostanu u svim gradovima vaim, ostavih vas bez kruha u svim selima vaim; pa ipak se ne obratiste k meni” – rije je Jahvina.
7 “Uskratih vam i kiu tri mjeseca prije etve; pustih da kii na jedan grad, al’ ne i na drugi; jedno bi se polje nakvasilo, a drugo bi se – na koje ne pustih kie – sasuilo.
8 Dva-tri grada lutahu tako u trei da piju vode, ali se ne mogoe napiti, pa ipak se ne obratiste k meni” – rije je Jahvina.
9 “Udarah vas snijeu i medljikom, sasuih vam vrtove i vinograde, prodrijee vam skakavci smokve i masline, pa ipak se ne obratiste k meni” – rije je Jahvina.
10 “Poslah na vas kugu poput kuge egipatske; mladie vae poklah maem, a konji vam bjehu k’o plijen odvedeni; napunih vam nosnice smradom iz tabora vaega, pa ipak se ne obratiste k meni” – rije je Jahvina.
11 “Obarah vas k’o to Bog obori Sodomu i Gomoru, bijaste k’o glavnja iz ognja istrgnuta, pa ipak se ne obratiste k meni” – rije je Jahvina.
12 “Stog u, Izraele, ovako s tobom postupiti, i jer u tako s tobom postupiti, pripravi se, Izraele, da susretne Boga svoga!”
13 Jer, gle, on sazda planine i stvori vjetar, otkriva ovjeku misao svoju, on tvori zoru i mrak, i penje se na vrh visova zemaljskih, Jahve, Bog nad Vojskama, njegovo je ime.