1 Ojaen zaplakah i poeh moliti pun tuge:
2 “Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosre i istina: ti si sudac svijeta.
3 Spomeni me se i pogledaj na me: ne kanjavaj me zbog mojih grijeha ni zbog prijestupa otaca mojih, koji su grijeili pred tobom.
4 Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje te si nas prepustio pljaki, zatoenju, smrti i porugi meu svim narodima meu koje si nas razasuo.
5 Pravedni su tvoji sudovi zbog grijeha to ih inih ja i moji oci, jer se nismo drali tvojih zapovijedi, nismo u istini hodili pred tobom.
6 Sad postupaj sa mnom po svojoj volji, odlui se da prihvati moj duh, da umrem i postanem zemlja. Jer mi je bolje umrijeti nego ivjeti i sluati lane prijekore i gorinu u dui kupiti. Zapovjedi da budem osloboen od ove pokore pa da odem u prostore vjene: ne odvri lica svoga od mene.”
7 Istoga dana i Sari, keri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izrui jedna slukinja njezina oca
8 zbog toga to je sedam mueva za koje Sara bijae pola pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego to su uli k njoj. Ree joj ona slukinja: “Jest, ubija svoje mueve! Sedam si ih imala, a ne bijae ti sree ni s jednim.
9 Zato nas kanjava? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje keri!”
10 Kad je Sara to ula, veoma se raalostila. Plaui je otila u oevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivi, ree u sebi: “Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: ‘Imao si jedinu, ljubljenu, ker, pa ti se, na nesreu, i ona objesila.’ Starog bih oca svoga rastuila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neu se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad vie ne ujem ovakvih uvreda.”
11 I raskrilivi ruke kraj prozora, pomoli se ovako: “Blagoslovljen, Boe milosra, i blagoslovljeno tvoje Ime navijeke! Blagoslivljaju te sva tvoja djela zauvijek.
12 Obraam, Gospode, lice svoje k tebi i oi upirem u te.
13 Zapovijedi, Gospode, da poem s ove zemlje i da vie nikada ne ujem one uvrede.
14 Ti zna, Gospode, da sam ista od svakoga grijeha s ovjekom
15 i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji suanjstva. Jedina sam ki u oca, nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo, niti kakva brata blizu, niti roaka koga bih ekala. Sedam sam mueva ve izgubila: ta emu bih jo ivjela? Ne eli li mi smrt udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se da nikad vie ne ujem onih uvreda.”
16 Obje molitve bijahu usliane pred Slavom Gospodnjom.
17 I bi poslan Rafael, aneo Gospodnji, da ih oboje izlijei: da skine bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, ker Raguelovu, da dade za enu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja: jer je ona Tobiji bila namijenjena. U isto vrijeme Tobit se vrati u svoju kuu, a Sara, ki Raguelova, sie iz gornje sobe.