1 Tobija odgovori ocu: “Oe moj, uinit u sve to si mi naredio.
2 Samo, kako u preuzeti novac kad ne znam onoga u koga je pohranjen.”
3 Onda mu otac dade zadunicu i ree: “Potrai ovjeka koji e ii s tobom, a ja u ga nagraditi. Idi, dakle, i podigni novac.”
4 Tobija ode da potrai takva ovjeka i nae Rafaela. Tobija nije znao da je to aneo Boji.
5 I upita ga: “Bi li htio sa mnom u Rages Medijski? Zna li put onamo?”
6 Aneo mu odvrati: “Bih. Poi u s tobom. Znam put, bijah ve gost naega brata Gabaela.”
7 Tobija mu ree: “Poekaj da javim ocu.”
8 Aneo mu kaza: “Idi i ne zadravaj se.”
9 Onda Tobija ode ocu te mu ree: “Evo, naao sam onoga koji e ii sa mnom.” A otac e mu: “Dovedi ga meni da ujem kojemu plemenu pripada i je li pouzdan da ti bude pratilac.”
10 Tobija ga zovnu, pa kad on ue, zagrlie se.
11 Onda ga Tobit upita: “Brate, kojemu rodu i kojoj obitelji pripada? Kai mi!”
12 On mu odgovori: “Trai li rod i obitelj ili nekoga koji e za nagradu pratiti tvoga sina?” Tobit e mu na to: “Brate, hou da znam koji su ti preci i kako se zove.”
13 A on e: “Ja sam Azarja, sin Ananije, najstarijeg od tvoje brae.”
14 Tobit mu kaza: “Dobro mi doao! I ne ljuti se na me zato to sam htio doznati za tvoj rod i za tvoje ime. Ti si dakle moj brat iz ugledna i plemenita roda. Poznavao sam dobro i Ananiju i Jatana, sinove velikog Semeja, kad smo ili zajedno u Jeruzalem da se poklonimo i prikaemo prvine i desetine plodina. Oni nisu nikada zali na stranputicu. Braa su ti ljudi valjani. Pripada plemenitu rodu.
15 Ali mi kai kakvu u ti nagradu dati: jednu drahmu na dan i sve to je potrebno tebi i mome sinu.
16 I jo u ti dodati neto povrh plae kad se vratite ivi i zdravi.”
17 Dogovorie se tako. A onda kaza Tobiji: “Spremi se i sretan vam put obojici!” Sin spremi sve za put. I ree mu njegov otac: “Idi s ovim ovjekom, a Bog koji na nebu stoluje udijelio vam sretno putovanje i aneo njegov pratio vas!”
18 Ali Ana, majka Tobijina, zaplaka i ukori Tobita: “Zato si dopustio da nam sin ode? Nije li on tap naih ruku kad ulazi i izlazi pred nama?
19 Ne bilo toga novca, smee je prema naem sinu.
20 Ta ovo to nas je Bog ostavio u ivotu – dosta nam je.”
21 Tobit joj odgovori: “Ne govori tako, sestro. Vratit e se on iv i zdrav i tvoje e ga oi opet ugledati.
22 Ta prati ga dobar aneo i njegovo e putovanje biti sretno, vratit e se iv i zdrav.”
23 Onda ona prestade plakati.