1 Sami doista znate, brao: na dolazak k vama nije bio uzaludan.
2 Naprotiv, i poto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogreni, odvaismo se u Bogu naemu iznijeti vam, uz teku borbu, evanelje Boje.
3 Uistinu, nae poticanje ne proistjee iz zablude, ni neistoe, ni prijevare,
4 nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanelje, tako ga i navjeujemo – ne kao da elimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuuje srca naa.
5 Nikada se zaista kako znate, ne posluismo ni laskavom rijeju ni – Bog nam je svjedok – prikrivenom pohlepom.
6 Niti smo od ljudi iskali slavu – ni od vas, ni od drugih –
7 premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo meu vama njeni kao majka to hrani i njeguje svoju djecu.
8 Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanelje Boje nego i nae due jer ste nam omiljeli.
9 Sjeate se doista, brao, naega truda i napora. Propovijedali smo vam evanelje Boje i radili nou i danju da ne bismo opteretili koga od vas.
10 Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima.
11 Kao to znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu,
12 poticali, sokolili i zaklinjali da ivite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu.
13 Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu to ste, kad od nas primiste rije poruke Boje, primili ne rije ljudsku, nego kakva uistinu jest, rije Boju koja i djeluje u vama, vjernicima.
14 Doista, vi ste, brao, postali nasljedovatelji crkava Bojih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika to i oni od idova,
15 koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugaaju i svim se ljudima protive
16 kad nam prijee propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navrili mjeru zlodjela svojih. Ali sruio se na njih konani gnjev.
17 A mi, brao, poto smo za kratko vrijeme ostali bez vas – licem, ne srcem – bre se bolje, u silnoj enji, pourismo ugledati vae lice.
18 Zaista, htjedosmo k vama – ja, Pavao, i jednom i dvaput – ali nas je sprijeio Sotona.
19 Ta tko li e biti naa nada, radost ili vijenac dini – zar moda ne i vi? – pred Gospodinom naim Isusom o njegovu Dolasku?
20 Vi ste doista slava naa i radost!