1 Gorgija povede sa sobom pet tisua pjeaka i tisuu poizbor konjanika; ta je vojska krenula nou
2 da izvri prepad na idovski tabor i da ga iznenadi: vodii joj bijahu stanovnici Tvre.
3 Kad je to douo Juda, podigao se i on sa svojim junacima da na kraljevu vojsku, koja je bila u Emausu, udari
4 dok su joj pripadnici jo izvan tabora.
5 Gorgija je pak doao nou u Judin tabor i nije naao nikoga, pa je zato stao idove traiti po gorama, jer, kako je rekao, “oni bjee pred nama”.
6 U cik zore pojavi se Juda u ravnici sa samo tri tisue ljudi. Ti nisu imali prikladna obrambenog oruja ni maeva.
7 Vidjeli su poganski tabor, jak i utvren: opkoljavali ga konjanici, ljudi vini boju.
8 Juda ree svojim ljudima: “Ne bojte se toga mnotva i ne plaite se njihovih napadaja.
9 Sjetite se da su se nai oci spasili na Crvenom moru kad ih je progonio faraon s vojskom.
10 Zavapimo sada k Nebu: ono e nam se moda smilovati, sjetit e se svog Saveza s naim ocima, pa e danas pred nama tu vojsku satrti.
11 Tada e svi narodi spoznati da postoji Netko tko izbavlja i spasava Izraela.”
12 Stranci podigoe oi: opazivi kako im idovi dolaze s protivne strane,
13 izioe iz tabora da prihvate bitku. Judini vojnici zatrubie u trube i zametnue boj.
14 Razbijeni, pogani nagnue u bijeg prema ravnici.
15 Ali svi na zalaznici padoe od maa. Ostale pognae sve do Gezera i do nizina Idumeje, do Azota i do Jamnije: palo je oko tri tisue ljudi.
16 Kad se Juda vratio s potjere kojoj bijae na elu,
17 ree narodu: “Ne lakomite se na plijen jer nam prijeti jo jedan rat.
18 Gorgija je sa svojom vojskom tu u gori. Sad se oduprite naim neprijateljima, borite se protiv njih; potom ete bez brige pokupiti plijen.”
19 Juda je jo bio u rijei kadli jedan odred proviri s gorskog visa.
20 Vidjee da su njihovi raspreni i da je tabor izgorio: o tome je jo svjedoio dim koji se vidio.
21 Od toga se prizora prestravie. A kad su jo na ravnici opazili Judinu vojsku spremnu za boj,
22 svi pobjegoe u filistejsku zemlju.
23 Juda se vratio da im oplijeni tabor. Iznijelo se mnogo zlata, srebra, modra i crvena skrletna platna i golemo drugo blago.
24 Na povratku su idovi hvalili i blagoslivljali Nebo govorei: “Ono je dobro i njegova je ljubav vjena!”
25 Bijae to dan velike izraelske pobjede.
26 Oni pak od neprijatelja koji bijahu utekli dooe k Liziji i javie mu sve to se dogodilo.
27 Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izraelu nije dogodilo onako kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj.
28 Zato je idue godine Lizija sabrao ezdeset tisua poizbor pjeaka i pet tisua konjanika da svlada idove.
29 Doli su u Idumeju i utaborili se u Betsuru. Juda izie protiv njih sa deset tisua ljudi.
30 Kad vidje tu silnu vojsku, pomoli se ovako: “Blagoslovljen da si, spasitelju Izraela, ti koji si satro juri diva rukom svoga sluge Davida i koji si filistejsku vojsku predao u ruke aulova sina Jonate i njegova titonoe.
31 Predaj i ovu vojsku u ake Izraela, svog naroda; neka se osramote i pjeaci i konjanici.
32 Posij strah u njihovim redovima, uniti uzdanje koje imaju u svoju silu i neka se pokolebaju svojim porazom.
33 Obori ih maem onih koji te ljube, da te hvale pjesmama svi oni koji ti poznaju Ime!”
34 I poee bitku i u srazu prsa o prsa pade iz Lizijine vojske oko pet tisua ljudi.
35 Videi kako mu se osula vojska i kako su neustraivi Judini junaci, koji su bili spremni junaki ivjeti ili umrijeti, Lizija se vrati u Antiohiju. Ondje unovai najamnike da iznova, s pojaanom vojskom, provali u Judeju.
36 Juda pak i njegova braa rekoe: “Eto, nai su neprijatelji satrti, hajde da oistimo Svetite i posvetimo ga.”
37 Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion.
38 Vidjeli su ondje opustjelo sveto mjesto, oskvrnjen oltar, spaljena vrata, u predvorjima naraslo ikarje kao u umi ili u gorama, a elije poruene.
39 Razdrli su na sebi odjeu, zakukali i glavu posuli pepelom.
40 Potom padoe niice pa na znak truba zavapie k Nebu.
41 Juda naloi ljudima da tuku one koji su bili u Tvri sve dok on Svetite ne oisti.
42 Zatim je izabrao sveenike neokaljane, vjerne Zakonu.
43 Oistie oni Svetite, a oskvrnjeno kamenje uklonie na neisto mjesto.
44 Potom se vijealo to da se uini od rtvenika za paljenice, koji je bio oskvrnjen.
45 Dooe na dobru misao da ga uklone, bojei se da im ne bude na sramotu, jer su ga pogani oskvrnuli. I oborie rtvenik.
46 Kamenje stavie na prikladno mjesto na hramskoj gori, dok ne doe prorok koji e o njem odluiti.
47 Nato, prema Zakonu, uzee neklesano kamenje i podigoe nov rtvenik, po uzoru na prijanji.
48 Popravili su Svetite i unutranjost Doma i posvetili predvorje.
49 Poto su nainili novo sveto posue, unijeli su u Hram svijenjak, kadioni rtvenik i stol.
50 Kadili su tamjan na rtveniku i zapalili svjetiljke na svijenjaku koje su rasvijetlile unutranjost Hrama.
51 Postavili su hljebove na stol i objesili zastore. Tako dovrie djelo koje su poduzeli.
52 Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto etrdeset i osme ustadoe u rano jutro
53 i prinesoe po Zakonu rtvu na novom rtveniku za paljenice koji bijahu podigli.
54 Obnovili su posvetu rtvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli.
55 Sav je narod pao niice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu, onomu koji ih je tako sretno vodio.
56 Osam su dana slavili posvetu rtvenika i radosno prinosili paljenice i rtve priesnice i zahvalnice.
57 Uresili su proelje Hrama zlatnim vijencima i titovima, obnovili ulaz i elije i postavili im vrata.
58 Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su nanijeli pogani.
59 Juda je sa svojom braom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, poevi od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete rtvenika.
60 U to su vrijeme oko gore Siona sagradili visoke zidove s jakim kulama, bojei se da pogani ne dou ta mjesta oskvrnuti kao i prije.
61 Juda je ondje smjestio posadu da uva goru Sion. Utvrdio je Betsur da narod ima tvru protiv Idumeje.