1 U isto se vrijeme Antioh sramotno vraao iz perzijskih krajeva.
2 Bio je provalio u grad Perzepolis i pokuao opljakati hram i zaposjesti grad. Ali se puanstvo podiglo i pograbilo oruje, tako da se Antioh, jer su ga stanovnici te zemlje natjerali u bijeg, morao sramotno povlaiti.
3 Kad je doao do Ekbatane, saznao je to se dogodilo s Nikanorom i s Timotejevima.
4 Sav izvan sebe od jarosti, smiljao je kako da se i za uvredu onih koji su ga natjerali u bijeg iskali na idovima. Zato je upravljau kola zapovjedio da njegova bojna kola tjera bez prestanka, sve dok ne stignu. Ali se ve nad njim nadvila kazna s Neba, jer je ovako oholo govorio: “Nainit u od Jeruzalema, kad onamo doem, idovsko groblje.”
5 Ali Svevid, Gospodin Bog Izraelov, udari ga neizljeivom i nevidljivom boleu. im je izgovorio onu rije, spopade ga u crijevima nesnosna bol i strane muke u utrobi.
6 Tako je bilo ba i pravo, jer on je utrobama drugih zadao mnoge i neuvene muke.
7 On se ipak svoga divljatva nije okanio, nego nadut od oholosti i rigajui plamen gnjeva na idove, zapovjedi da se ubrza vonja. Tada ispade iz kola u trku, koja su odtropotala dalje, a on u nesretnu padu poiai sve udove na tijelu.
8 On, koji je u svome nadljudskom razmetanju mislio da je kadar zapovijedati morskim valovima, on koji je umiljao da moe mjeriti gorske vrhove, sad se naao zgruhan na tlu, odakle su ga zatim digli na nosila. Tako se svima oitovala na njemu Boja sila,
9 jer su crvi povrvjeli iz bezbonikova tijela i sa ivog mu tijela, u ljutim bolima, otpadalo meso te je smrad te gnjilei izazivao gaenje u svoj vojsci.
10 Malo prije miljae da dohvaa nebeske zvijezde, a sada ga vie nitko, zbog nepodnoljiva smrada, nije mogao pratiti.
11 Istom sada, sav skren bolima, poe poputati u svojoj velikoj oholosti i pod Bojim biem stao je dolaziti k pameti, jer su mu se od asa do asa poveavale boli.
12 Kad vie ni sam nije mogao podnositi vlastitog smrada, priznade: “Pravo je pokoravati se Bogu i neka se smrtnik s Bogom ne izjednauje!”
13 Ali taj se zloinac molio Gospodaru u koga vie nije bilo smilovanja.
14 Obeavao je da e Sveti grad, kamo se urio da ga sravni sa zemljom i pretvori u groblje, proglasiti slobodnim;
15 da e s Atenjanima izjednaiti sve idove, koje inae nije smatrao dostojnima ni ukopa, nego vrijednima da se s njihovom djecom bace za hranu pticama grabilicama i divljim zvijerima;
16 da e najljepim darovima ukrasiti sveti Hram, koji je prije oplijenio, i da e mu mnogostruko vratiti sve sveto posue, a trokove rtvovanja podmirivati od svojih dohodaka;
17 i napokon da e i sam postati idov i da e krstariti cijelim svijetom i navijetati Boju svemo.
18 Ali kako mu boli nisu nita poputale, jer se na nj oborio pravedan sud Boji, u beznadnu stanju napisao je idovima ovo pismo u kojem moli oprotenje. Ono glasi ovako:
19 “Odlinim graanima idovima kralj i upravitelj Antioh alje pozdrav elei im zdravlje i dobru sreu!
20 Ako ste dobro vi i vaa djeca, ako vam poslovi idu od ruke, pun nade u Nebo
21 rado se spominjem vaeg tovanja i vae blagonaklonosti prema meni. Na povratku iz perzijskih krajeva, poto sam zapao u nepodnoljivu bolest, smatram potrebnim da se pobrinem za ope dobro.
22 Ne oajavam zbog svog stanja nego se vrsto nadam da u se iz bolesti izvui.
23 Ipak, i moj je otac, kad je s vojskom polazio u gornje krajeve, odredio sebi nasljednika,
24 da se, bude li neoekivanih dogaaja ili nepovoljnih glasova, dravljani ne uzbunjuju, znajui kome je on prepustio upravu poslovima.
25 Osim toga, znam kako oblinji vladaoci i susjedi naeg kraljevstva vrebaju priliku i ekaju da se to dogodi. Zato sam za kralja odredio svoga sina Antioha, koga sam ve vie puta, polazei u gornje krajeve, mnogima od vas povjerio i preporuio. I njemu sam, uostalom, napisao priloeno pismo.
26 Zato vas molim i zaklinjem da se sjetite dobroinstava koje sam vam svima pojedinano uinio te da svoju dosadanju blagonaklonost prema meni sauvate i prema mome sinu.
27 Zaista sam uvjeren da e on savjesno slijediti moje nakane i blago i ovjekoljubivo postupati s vama.”
28 Tako je taj ubojica i hulitelj, poslije najuasnijih muka, kakve je znao zadavati drugima, najjadnije, u tuoj zemlji, u pustim planinama zavrio ivot.
29 Njegovo je tijelo uzeo sa sobom Filip, njegov prijatelj od djetinjstva, koji se u strahu od njegova sina Antioha uputio u Egipat Ptolemeju Filometoru.