1 Povijest Tobita, sina Tobielova, sina Ananielova, sina Aduelova, sina Gabaelova, potomka Asielova, iz plemena Naftalijeva –
2 koji je u vrijeme almanasara, kralja asirskoga, bio odveden u suanjstvo iz Tisbe, koja se nalazi juno od Kedea Naftalijeva, u Gornjoj Galileji, neto povie Hasora.
3 Ja, Tobit, hodio sam putovima istine i pravde svega svog ivota. Udijelio sam mnogo milostinje svojoj brai i ljudima koji su doli sa mnom u Ninivu, zemlju Asiraca.
4 Dok sam se, u vrijeme svoje mladosti, jo nalazio u domovini, u zemlji Izraelovoj, sve se pleme Naftalija, oca mojega, bilo udaljilo od doma Davidova i od Jeruzalema, izabrana meu svim plemenima Izraelovim da bi u njemu prinosili svoje rtve. Zbog toga je i bio podignut i posveen Hram, Prebivalite Svevinjega, za sva vjekovita pokoljenja.
5 Ali su se sva plemena okrenula, pa i pleme oca moga Naftalija, i prinosila su rtve teletu to ga bijae nainio Jeroboam, kralj izraelski, u Danu, na brdima galilejskim.
6 esto sam tako, za svetkovinu, sam iao u Jeruzalem, da se poklonim, kako je propisano svemu Izraelu zauvijek, nosei prvine i desetine plodina i vunu prve postriine.
7 Predavao sam sve to sveenicima, sinovima Aronovim, za rtvenik; od svih plodova davao sam desetinu sinovima Levijevim, koji vre slubu u Jeruzalemu, i prodavao odgovarajui dio druge desetine te utrak troio svake godine u Jeruzalemu.
8 Najposlije, poklanjao sam treu desetinu onima kojima je pripadala, kao to mi bijae naredila Debora, moja baka, budui da sam iza oca ostao siroe.
9 Kad postadoh zreo ovjek oenih se Anom, djevojkom iz svoga plemena, i dobih s njome sina Tobiju.
10 Kad sam kao suanj doao u Ninivu, sva moja braa, a tako i moji suplemenici, blagovahu jela poganska;
11 a ja sam otklanjao da ih jedem.
12 Misli sam i srce upravljao Bogu svome,
13 i zato me Svevinji nagradi milou i naklonou almanasara, komu postadoh upraviteljem dobara.
14 Poslije toga iao sam u Mediju, gdje sam za nj kupovao sve do njegove smrti i ondje pohranih deset srebrenih talenata u Gabaela, Gabrijeva brata, u Ragesu, gradu medijskom.
15 Ali kada almanasar umrije, zakralji se mjesto njega Sanherib, njegov sin. Ceste njegove postadoe opasne i ja vie nisam mogao ii u Mediju.
16 U vrijeme almanasarovo dijelio sam obilno milostinju svojoj brai:
17 hranio sam gladne, odijevao gole, kad bih vidio koga od roda svoga ubijena pa baena izvan zidina Ninive, brino bih ga ukopao.
18 Sahranjivao sam potajno one koje je ubio kralj Sanherib, natjeran na povlaenje iz Judeje. Uistinu, ubio ih je mnogo u svome gnjevu: po nareenju kraljevu traili su mrtva tijela, ali ih ne mogahu nai.
19 Onda jedan iz Ninive ode kralju te me tui da sam ja onaj koji ih pokopava; a ja se tada utajah. Doznavi da me trae kako bi me pogubili, uplaen se udaljih.
20 Zaplijenili su mi sva dobra i ne osta mi nita do ene Ane i sina Tobije.
21 Nije prolo ni pedeset dana kadli kralja ubie njegova dva sina; poslije toga pobjegoe u planinu Ararat, a zakralji se mjesto njega sin mu Asarhadon. On na elo dravne riznice i itave uprave postavi Ahikara, sina moga brata Anaela.
22 Ahikar se zauze za me i ja se vratih u Ninivu. Ahikar je Sanheribu, kralju asirskom, bio peharnik, uvar dravnog peata, upravitelj i rizniar. Asarhadon ga imenova na sve te dunosti ponovo. A bijae Ahikar moj brati.