1 I doe mi rije Jahvina:
2 “Sine ovjeji! U emu je trs loze bolji od drugih umskih drveta?
3 Slui li da se od njega togod naini? Djelja li se od njega klin da se o njega to objesi?
4 Gle, baca se u oganj da izgori: kad mu oganj saee oba kraja i sredinu spali, moe li jo emu posluiti?
5 Eto, ni onda kad bijae itav nita se od njega ne mogae nainiti. Pa kako e, dakle, emu posluiti kad ga plamen saga?”
6 Zato ovako govori Jahve Gospod: “Kao to sam trs loze, meu drugim drvetima, bacio u oganj da izgori, tako u postupati i s Jeruzalemcima!
7 Upravit u lice svoje na njih, i kada se iz jednog ognja izbave, drugi e ih prodrijeti. I spoznat ete da sam ja Jahve kad lice svoje upravim na njih
8 i svu im zemlju opustoim jer mi bijahu nevjerni! – rije je Jahve Gospoda.”